Varaždinske toplice

Na prostoru današnjeg grada Varaždinske Toplice, od 1. do 4. st. nalazilo se rimsko naselje Aquae Iasae, poznato širom Rimskog Carstva po izuzetno ljekovitoj termalnoj vodi. Arheološka istraživanja koja od 1953. godine provode stručnjaci Arheološkog muzeja u Zagrebu, pokazala su da je na prostoru današnjeg gradskog parka, oko izvora termalne vode bio izgrađen javni dio rimskog naselja. Kompleks se sastojao od svetišta s hramovima i trjemovima, a izgrađen je bio oko prirodnog izvora termalne vode koju su Rimljani u 2.st. ogradili velikim izvorišnim bazenom (veličine 8 x 13, 5 m). Južno od svetišta nalazio se kupališni dio koji čine zgrade kupališta s bazenima i bazilikom, a faze izgradnje mogu se pratiti od 1. do 4. st. Najbolje su sačuvani objekti iz doba cara Konstantina (4. st.), ponegdje s visinom zidova i do 3 metra te zidnim slikarijama i podovima. Novija arheološka istraživanja na prostoru svetišta pokazala su da su za popravke izvorišnog bazena, najvjerojatnije u 4. stoljeću, korišteni stariji natpisi, reljefi, pa čak i skulpture koje su, kao običan građevinski materijal, poslužile za gradnju i zatrpavanje. Pronađeno je više od 50 žrtvenika, natpisa, reljefa i dijelova skulptura, a u samom izvorištu i oko 18.000 rimskih kovanica što su kao zavjetni darovi ubacivani u vodu, najvjerojatnije u čast nimfama, zaštitnicama termalnog izvora. Upravo je štovanje nimfi bilo najčešće u ovom svetištu, ali brojni nalazi pokazuju da su štovana i brojna druga božanstva vezana uz zdravlje i ozdravljenje (Apolon, Minerva, Dijana, Fortuna, Asklepije, Higija, Izida, Serapis idr.). Novi nalazi ukazuju da je prostor oko termalnog izvora bio i mjesto proricanja, a razna božanstva štovana u svetištu ovog lječilišta svjedoče o intenzivnom religijskom životu tijekom više stoljeća.